Tebi bih dala ljubav iz svemira,
unutra bih gajila duhove nemira.
Tebi bih kupila ceo svet
i obojila bih ga kao suncokret.
Od tebe bih slušala i najcrnji horor,
a borba za tvoj san bila bi mi odmor!
Kad držiš me za ruku,
ja odagnam svu muku
i živim u trenutku kao u snu...
Kad mi pričaš priče
ja gledam te u lice
i ništa me se drugo ne tiče!
Ja te volim kao trešnjin cvet proleće.
Tebi moja ljubav kao lasta posle zime vraća se.
Ja te volim kao svici šarenu livadu
jer ti oči sjaje kao srebro noću na nebu.
Ja te volim kao cvrčak svoju violinu
i čuvam te kao oblak zelenu planinu.
Tvoj lik u mom srcu seva kao munja;
znaš da sam uvek tu, nema potrebe da lutaš!
No comments:
Post a Comment